BARTOLOMEJSKA NOĆ

Oznake

bitke, crkva, događaji, europska povijest, francuska povijest, povijest, protestantizam, reformacija

(23./24. 8. 1572.)

Događaj koji je u velikoj mjeri obilježio XVI. stoljeće i regentstvo francuske kraljice Katarine Medici bila je krvava Bartolomejska noć. Katolkinja Katarina nije imala razumijevanja za sve očitije širenje protestantizma u Francuskoj, pa je hugenote, inače nositelje protestantske ideje u svojoj zemlji, odlučila onemogućiti u njihovom djelovanju na najgori mogući način – ubijanjem. Kao regentica kraljevstva bez pristanka zakonitog kralja, sina Karla IX., nije mogla u potpunosti izvršiti svoj plan. Na kraju je, uz svesrdnu pomoć katoličkih svećenika i pape osobno, uspjela ishoditi Karlov blagoslov za uništenje hugenota, uvjerivši ga da su oni u stanju dovesti u pitanje čak i opstanak prijestolja. Njena fanatična želja za isključivo katoličkom Francuskom kulminirala je sredinom kolovoza 1572. godine, a bila je realizirana u tri segmenta. Prvi dio bila je tzv. “krvava svadba” Margarete Valois, Katarinine kćeri, i Henrika Navarskog. Ona je bila katolkinja, a on hugenot. Drugi dio bio je atentat na admirala Gasparda de Colignyja, inače vođu hugenota, a treći dio bio je sam pokolj francuskih protestanata te kobne noći. Hugenoti su bili pristalice reformacije u Francuskoj od 16. do 18. stoljeća i podržavali su učenje Jeana Calvina, francuskog kršćanskog vjerskog reformatora, koji se ogradio od katolicizma, tj. protestirao je protiv odluka Katoličke crkve iz čega je i izveden naziv protestanti. Naime, admiral Coligny bio je savjetnik Karla IX., koji je na sve načine mladoga kralja pokušao pridobiti na stranu hugenota, tj. kalvinizma uopće. Koliko je u tome uspio, govori i činjenica da je upravo Karlo IX. svoju sestru Margaretu obećao Henriku Navarskom, jednom od protestantskih prvaka, pritom izjavivši: “… da Margaretu ne zaručuje samo za Henrika, nego je u njegovoj osobi daje svim francuskim hugenotima”. Svadba je zakazana za 18. kolovoza 1572. u Parizu i tada na scenu stupa Katarina, koja je u dogovoru sa vođama katolika – vojvodom Henrikom Guiseom i mladim princem Henrikom Valoisom – svatove odlučila iskoristiti za konačan obračun s hugenotima. Plan je bio da se odjednom riješi problem vjerskih sukoba između katolika i protestanata u Francuskoj. Znajući da će mladoženjini prijatelji – svi viđeniji hugenoti – doći u Pariz, pala je odluka da se problem riješi na najjednostavniji način kada će svi biti na okupu. Vjerojatno je u tome veliku ulogu odigrala i taština Katarine Medici, jer je bilo neshvatljivo da joj sin više sluša savjete heretika Colignyja nego vlastite majke.

Plan je uspješno zadržan u tajnosti, pa su hugenoti, ništa ne sluteći u velikom broju došli u Pariz na zakazano vjenčanje. Sada su na svoju stranu još samo trebali pridobiti mladoga kralja Karla IX. Taj su zadatak prepustili kraljici majci. Međutim, Katarina danima nikako nije uspijevala razgovarati sa sinom, a uzvanici su se polako već počeli razilaziti. Kraljica i njezini suučesnici postali su uznemireni, a da im plan polako izmiče kontroli uvjerili su se kada je jedan od slugu Henrika Guisa, bez ičijeg znanja, pucao na Colignyja i 21. kolovoza ga lakše ranio. Iako su admiralovi prijatelji predosjećali da će se nešto dogoditi, Coligny ih nije slušao. Bio je potpuno uvjeren u naklonost Karla IX. koji je atentatom bio ogorčen i odmah je naredio istragu. Tada konačno Katarina razgovara sa sinom i uvjerava ga da hugenoti koji su bili na svadbi nisu u Parizu s dobrim namjerama, već kako bi proveli urotu protiv njega i države. Karlo IX. povjerovao je majci. Što se dalje događalo vrlo je teško istinito rekonstruirati. Postoji puno verzija zasnovanih na različitim povijesnim izvorima, koji su nepouzdani iz jednostavnog razloga što su previše subjektivni. Naime, oni koji su opisivali događaje od 21. do 24. kolovoza 1572., uglavnom su bili ili na strani katolika ili na strani hugenota, pa su u različitim verzijama odgovornost svaljivali na protivnike. Uglavnom, kada je Karlo IX. prihvatio majčine sugestije, pokolj je mogao početi. U samo toj jednoj noći od 23. na 24. kolovoza 1572. u Parizu je ubijeno više od 3.000 hugenota. Nitko nije pošteđen, a što je najgore, mnogi su se francuski gradovi ugledali na pariški primjer te je sukladno tome rastao i broj žrtava. Različiti povijesni izvori, opet vrlo nepouzdani, govore između 10.000 i 100.000 ubijenih. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini, pa se može zaključiti da je bilo između 40 i 50 tisuća žrtava, a među njima i admiral Gaspard de Coligny.

Posljedice po hugenote u Francuskoj bile su strašne. Osim što je nepovratno odnio mnoge živote, taj je vjerski sukob prouzročio masovno iseljavanje protestantskih vjernika iz zemlje, posebice u Kanadu, dok je ekonomski Francuska u potpunosti izgubila privilegirani položaj i svrstala se u drugorazredne europske ekonomske subjekte.