Oznake

, , , , , , , , ,

(18.8.1830.-21.11.1916.)

U Beču se 18. kolovoza 1830. godine, kao najstariji sin austrijskog nadvojvode Franje Karla i bavarske princeze Sofije, rodio budući austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Franjo Josip I. iz vladarske plemićke obitelji Habsburg-Lothringen. Franjo Josip imao je još tri mlađa brata i sestru koja je umrla kad je imala samo četiri godine. Suverenom je postao uglavnom zahvaljujući neuračunljivosti svoga strica, tada aktualnog kralja i cara Ferdinanda I., koji je zbog psihičke neuravnoteženosti bio prisiljen abdicirati, ali i zbog popustljivosti i neambicioznosti oca Franje Karla. On je, istina, pod velikim pritiskom odbacio mogućnost prihvatiti carsku krunu, te su vladarske ingerencije pravom nasljedstva prešle na njegovoga najstarijeg sina Franju Josipa I. Austrijskim carem i hrvatsko – ugarskim kraljem proglašen je 2. prosinca 1848. godine, u jeku revolucionarnih zbivanja koja su potresala Europu. Neiskusnom osamnaestogodišnjem vladaru kao prvi je zadatak postavljen upravo slom revolucionarnih snaga, posebno u Ugarskoj. Iako je, uz veliku pomoć Rusije, uspio donekle obuzdati mađarske težnje za većim političkim utjecajem u državi, morao je dopustiti osnivanje dvojne, Austro-Ugarske Monarhije 1867. godine. Koliko mu je taj potez donio dobiti na gospodarskom području, jer je ipak jamčio nekakvu ekonomsku stabilnost zemlje, toliko se negativno odrazio na političkom terenu. Tamo su se manjinski, poglavito balkanski narodi, osjetili ugroženi jačanjem mađarske dominacije. Zbog toga je Franjo Josip gotovo cijelu svoju vladavinu proveo u borbi protiv nacionalističkih zahtjeva naroda Austro-Ugarske Monarhije.

FRANJO JOSIP I. HABSBURŠKI

U travnju 1854. oženio se svojom sestričnom po majčinoj strani, Elizabetom Bavarskom, poznatijom kao Sissy. Imali su četvero djece, tri kćeri i prijestolonasljednika Rudolfa. Iako je volio svoju suprugu, prva mu je preokupacija bila upravljanje golemim carstvom, pa je s vremenom Sissy postajala sve nesretnija i kao žena i kao vladarica. Ona zapravo nije imala nikakve ozbiljne dužnosti osim rađanja djece.

Godine 1853. Franjo Josip I. počeo je doživljavati niz osobnih tragedija. U veljači je preživio atentat mađarskog nacionalista Libényja, a 1867. ubijen je njegov mlađi brat, meksički kralj Maksimilijan. Zasigurno najteži udarci bili su, nikada u potpunosti razriješeno, samoubojstvo sina i prijestolonasljednika Rudolfa 1889. i atentat nožem na njegovu suprugu u Ženevi 1898. godine. Od posljedica atentata carica i kraljica umrla je samo nekoliko sati nakon napada. Posljednja od nesreća u vladarevu obiteljskom životu dogodila se 28. lipnja 1914., kada je u Sarajevu ubijen njegov nećak, proklamirani nasljednik prijestolja, Franjo Ferdinand sa suprugom.

Franjo Josip I. nakon toga je živio još nešto više od dvije godine. Umro je 21. studenog 1916., navršivši 86 godina života i gotovo 68 godina vladavine, što ga svrstava među trojicu najdugovječnijih europskih suverena. Na prijestolju ga je naslijedio sin nećaka Otta, Karlo I. Habsburški, posljednji austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj.

Oglasi