Oznake

, , , , , , , ,

(8.12.1708.-18.8.1765.)

Lotaringija je bila mala vojvodina na sjeveroistoku Francuske. U njenom tadašnjem glavnom gradu Nancyju 8. prosinca 1708. godine rođen je Franjo Stjepan Lotarinški, drugi sin vojvode Leopolda od Lotaringije i vojvotkinje Elizabete Šarlote.

Kao petnaestogodišnjeg mladića otac ga je poslao na bečki dvor cara Karla VI. Habsburškog kako bi stekao dodatno obrazovanje. Tamo je upoznao carevu kći, Mariju Tereziju. Godine zajedničkog druženja s vremenom su dovele do mladenačke ljubavi, koja je 12. veljače 1736. okrunjena brakom. Nakon Maksimilijana i Marije Burgundske taj je brak u habsburškoj kući bio prvi koji nije sklopljen isključivo iz interesa.

Iako je muž carice i kraljice Marije Terezije 13. rujna 1745. u Frankfurtu proglašen rimsko-njemačkim carem, kao Franjo Stjepan I., njegove su vladarske ingerencije sezale samo do formalnog i protokolarnog pojavljivanja uz suprugu te osiguranja nastavka habsburške loze. Bio je otac šesnaestoro djece, a dinastija se od tada naziva Habsburg-Lothringen.

FRANJO STJEPAN I. LOTARINŠKI

Franjo Stjepan I. bio je vrlo jednostavan čovjek, pošten, nesposoban pogaziti obećanja koja je dao, dobar otac mnogobrojnoj djeci, temperamentan i muževan. U mladosti je puno putovao, volio je lov, hazardne kartaške igre, ali i lijepe žene. Gotovo je svaku večer provodio u kazalištu, gdje se družio s glumicama i pjevačicama. Cijeli je Beč znao za njegovu slabost prema suprotnom spolu, ali i za vezu s Willhelminom Auersperg, inače suprugom njegovog najboljeg prijatelja. Znala je i Marija Terezija, no smatrala je to prolaznim hirom. Međutim, veza je trajala godinama, a kada je Franjo Stjepan I. umro, carica je osobno Willhelmini rekla: „Mi smo obje puno izgubile.“

Uz žene, car je imao afiniteta prema astronomiji, slikarstvu, kolekcionarstvu raznih predmeta i numizmatici, a nedaleko od Schönbrunna dao je izgraditi zoološki vrt. Obožavao je ples i uvijek je bio dobro raspoložen. Ukratko, znao je uživati u životu.

Jednom mu je carica povjerila komandu nad vojskom, očekujući da joj se suprug iz rata vrati kao junak ovjenčan slavom, ali Franjo Stjepan I. očito nije bio predisponiran za vojnika. Puno mu je bolje išla ekonomija, pa je savjesno i uredno vodio državne financije. Dok je bio mlad, za vrijeme jednog od putovanja Nizozemskom i Engleskom, postao je članom zajednice slobodnih zidara, te je protiv njegovog masonskog angažmana istupio Vatikan papinskom bulom koja u Austriji nije proglašena na osobnu intervenciju Marije Terezije.

U ljeto 1765. cijeli se bečki dvor preselio u Innsbruck gdje se trebalo održati vjenčanje princa Leopolda, drugoga sina Franje Stjepana I. i Marije Terezije. Car je, kao i obično, 18. kolovoza prisustvovao kazališnoj predstavi, ali je izašao prije kraja jer mu je pozlilo. Nakon dolaska u dvor srušio se i umro u pedeset sedmoj godini života.

Oglasi