Oznake

, , , , , ,

(9.1.1589.-8.12.1638.)

Potomak jedne od najuglednijih dubrovačkih plemićkih obitelji, hrvatski barokni pjesnik i dramatik Ivan Gundulić, rođen je 9. siječnja 1589. godine. Roditelji Frano i Dživa pružili su mu najbolje školovanje, pretpostavlja se u gradskoj školi, gdje su mu učitelji bili isusovci. Kod njih je studirao filozofiju i humanističke znanosti, a nakon toga rimsko pravo i pravne znanosti. U devetnaestoj godini postao je član Velikoga vijeća u Dubrovniku, nastavljajući tako tradiciju svojih predaka. Njegov otac Frano, primjerice, bio je pet puta biran za kneza, a vjerojatno bi i Ivan to postao da je uspio navršiti pedesetu godinu života što je bio jedan od uvjeta za izbor na kneževsku čast. Iako nije doživio biti knezom Dubrovačke Republike, osim člana Velikoga vijeća bio je senator, sudac i član Maloga vijeća.

Obitelj je zasnovao 1628. godine kada se oženio Nikom Sorkočević i s njom imao tri sina, prvo Franu, a zatim Matu i Šiška. Ivan Gundulić ipak je najpoznatiji po svojim djelima. Njegov literarni opus obuhvaća kako ljubavne pjesme s početka bavljenja pisanjem, tako i poeme, drame, melodrame, sve do impozantnog povijesnog epa Osman, koji uz Suze sina razmetnoga spada u njegova najznačajnija djela. Inspiraciju za Osmana crpio je iz stoljetne borbe kršćana protiv Turaka i onodobnim razlikama između Istoka i Zapada, tj. kršćanstva i Islama.

IVAN GUNDULIĆ

Isto je tako nemoguće bilo što napisati o Gunduliću, a ne spomenuti Dubravku, napisanu 1628. godine i stihove koji su ušli u antologiju ne samo hrvatske već i svjetske literature:

 

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga višnji nam Bog je dô,

uzroče istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove Dubrave,

sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi

ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti.

 

Ivan Gundulić se rodio, živio i umro u Dubrovniku 8. prosinca 1638. godine. Jedna je od značajnijih povijesnih osoba toga grada i nezaobilazan u bilo kakvom ozbiljnijem razgovoru ili raspravi o hrvatskoj književnosti. Njegova su djela istinsko kulturno blago, a fascinantno bogatstvo riječi u njima stavlja ga u sam vrh baroknog pjesništva, lirike i dramatike, pa samim time i među velikane pisane riječi u svjetskim razmjerima.

 

Oglasi