Oznake

, , , , , , , ,

(7.9.1533.-24.3.1603.)

Engleski kralj Henrik VIII. silno je želio muškoga potomka, nasljednika prijestolja, sina koji će nastaviti dinastiju Tudor. Kako je sa zakonitom suprugom Katarinom Aragonskom imao kćer Mariju, odlučio je razvrgnuti brak i oženiti se Annom Boleyn, inače Katarininom dvorskom damom. Anna je 7. rujna 1533. godine rodila kćer Elizabetu, koja će u siječnju 1559. biti okrunjena za englesku kraljicu i za vrijeme svoje vladavine uzdići zemlju do respektabilne ekonomske i političke europske sile. Njezina majka, međutim, neće to doživjeti. Elizabeta je imala samo tri godine kada je Henrik VIII. optužio suprugu za bračnu nevjeru i izdaju te ju 19. svibnja 1536. godine dao smaknuti.

Engleskom kraljicom Elizabeta je postala sa navršenih dvadeset i pet godina. Zavladala je malom zemljom punom problema u kojoj je siromaštvo bilo prisutno u najširim slojevima društva, vjerski podijeljenom između manjinskog katoličkog i većinskog protestantskog stanovništva. Iako je po pitanju religije uvijek bila tolerantna, podržavala je borbu hugenota u Francuskoj, što joj je donijelo status vodećeg protestantskog vladara, a nakon bune engleskih katolika 1569. i njenog suzbijanja, papa Pio V. Elizabetu je proglasio heretikom.

ELIZABETA I. ENGLESKA

Kraljičina dugogodišnja vladavina bila je ozbiljno ugrožena samo jednom i to od sestrične, škotske kraljice Marije Stuart, koju su protestanti prognali iz njezine domovine. Ona je također polagala pravo na englesko prijestolje, pa iako joj je Elizabeta pružila utočište, Marija se navodno urotila protiv nje. Nije u potpunosti jasno kako je to bilo moguće s obzirom da je čitavo vrijeme boravka u Engleskoj škotska kraljica bila u kućnom pritvoru, ali otkriven je niz urota čiji je cilj bio postavljanje Marije Stuart na engleski tron. Elizabeta je pretendenticu na svoj položaj – uz veliki pritisak najbližih suradnika – odlučila smaknuti, pa je Marija pogubljena dekapitacijom 1587. godine.

Kraljica Elizabeta je uspješno vodila bitke i izvan zemlje, a popularnost i kod kuće i u Europi posebno joj je podigla pobjeda nad španjolskom armadom kralja Filipa II. 1588. godine. Iako je percipirana kao apsolutni vladar imala je određenu dozu tolerancije koja joj je pomogla ostati omiljenom u narodu, a rijetko je koji engleski vladar kroz povijest bio toliko cijenjen kao što je bila ona.

Između ostaloga, slovila je i kao jedan od najobrazovanijih suverena. Govorila je nekoliko jezika, pisala pjesme i postala predvodnik svih kulturnih zbivanja. U njeno doba, koje se naziva i „Zlatna Elizabetina era“ dogodio se veliki napredak u filozofiji, znanosti te posebno književnosti. Dovoljno je spomenuti da je vrijeme njene vladavine iznjedrilo i jedinstvenoga Williama Shakespearea.

O privatnom životu engleske kraljice ne zna se puno, vjerojatno zato što i nije bio previše bogat. Nikada se nije udala, iako je nakon stupanja na prijestolje bila najpoželjnija europska mladenka. Nije imala djece, čak ni izvanbračne, kao što je to bio slučaj kod mnogih vladara. Stjecao se dojam da je svoju osobnu sreću podredila interesima zemlje, ali to što je ostala neudana bila je njena osobna odluka, svakako vođena političkim motivima, pa je brak svjesno izbjegla naglašavajući kako je „zaručena za narod“. Elizabeta I. umrla je 24. ožujka 1603., nakon četrdeset četiri godine na prijestolju, a njezinom smrću završena je vladavina dinastije Tudor u Engleskoj. Za svog je nasljednika imenovala škotskoga kralja Jakova, sina one iste Marije Stuart koju je šesnaest godina ranije tako okrutno dala pogubiti.

Oglasi