Oznake

, , , , , , , ,

(JANUS PANNONIUS)

29.8.1434.-27.3.1472.

Epigrammata, Heroica i Elegiae Panegyrica, samo su neka od djela – nažalost vrlo malo sačuvanih – Ivana Česmičkog, jednoga od najpoznatijih Hrvata XV. stoljeća. Humanist, diplomat, pjesnik, pisac epigrama, platonist, biskup i slavonski ban latiniziranog imena Janus Pannonius, rođen je 29. kolovoza 1434. godine. Mjesto njegova rođenja ni danas se pouzdano ne zna. Prvo se pretpostavljalo da je to Česmica blizu Čazme, ali on je i sam u jednom svom djelu napisao da se rodio “blizu ušća Drave u Dunav”, što bi označilo istočnu Slavoniju, tj. okolicu Đakova ili Osijeka.

Ivan Česmički bio je sin Petra i Barbare, a imao je još dva brata i sestru. Otac mu je umro 1440. godine, kad je Ivan imao samo šest godina, pa brigu o njemu preuzima rođak Ivan Vitez od Sredne, najvjerojatnije Ivanov ujak, iako se ni to pouzdano ne zna.

Navršivši trinaest godina odlazi u Italiju kamo ga je Ivan Vitez poslao na školovanje i tamo će provesti idućih jedanaest godina. U domovinu se vratio 1458. godine, kao doktor prava i s potpuno svladanim grčkim i latinskim jezikom.

Godine 1458. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin poziva ga na svoj dvor te ga imenuje pečujskim biskupom. Česmički tada još nije imao ni 26 godina, a već je u velikoj mjeri utjecao na prilike u Hrvatskoj i Ugarskoj. Kao mlad i obrazovan, što je Matija Korvin izuzetno cijenio, uspio je steći njegovo povjerenje, pa ga kao svog osobnoga kraljevskoga izaslanika, šalje na različite pregovore. Tako mladi pečujski biskup 1465. godine odlazi u Rim pred papu Pavla II. od kojega traži pomoć za uspješniju borbu protiv Turaka. Svoj put u Rim iskoristio je kako bi talijanske znanstvenike potaknuo da mu pomognu u osnivanju sveučilišta u Pečuhu.

IVAN ČESMIČKI

Početkom 1469. Česmički zajedno s Ivanom Thuzom postaje ban Kraljevine Slavonije, ali na toj časti ostaje samo do iduće godine kada su obojica smijenjeni. Iako je Ivan Česmički s vremenom postao ljubimac kralja Matije Korvina, vrlo brzo pada u njegovu nemilost. Naime, učvrstivši svoje prijestolje i sigurnu vladavinu, kralj Matija uspostavlja gotovo apsolutnu monarhiju. Njegova vanjska, a pogotovo unutrašnja politika, bezobzirnost i nepoštivanje prava plemstva te ustava, dovode do nezadovoljstva ugarskih i hrvatskih plemića, prelata i baruna, pa oni 1470. i 1471. urotom odlučuju na hrvatsko-ugarsko prijestolje dovesti mladog poljskog kraljevića Kazimira Jagelovića. Vođa im je bio Ivan Vitez od Sredne, a među prvima mu se pridružio upravo Ivan Česmički.

Međutim, Matija je saznao što se događa i tko su vođe pobune te ubrzo efikasno suzbija urotu. Česmički je slutio da će ga kralj progoniti, pa je doslovno pobjegao u Hrvatsku, a utočište su mu pružila braća Thuz. Matija Korvin u početku je bio uvjeren da je Česmički u Njemačkoj kod cara Fridrika III. Ipak, on se sklonio u Medvedgrad, gdje je i umro 27. ožujka 1472. godine. Pokopan je u pavlinskom samostanu Blažene Djevice Marije u Remetama.

Godine 1480. kralj Matija Korvin osobno je zatražio da se Ivan Česmički pokopa dostojno “kako i dolikuje biskupu”.

Opus Ivana Česmičkog velik je i raznolik; od pjesama, zahvalnica, pisama do prijevoda grčkih klasika na latinski. Ipak se najviše istakao u elegijama i epigramima. Ostavio je dubok trag kao najveći hrvatski srednjovjekovni humanist, koji je svoja djela učinio poznatim i izvan granica matične domovine Hrvatske.

Oglasi