Oznake

, , , ,

(9.1.1902.-26.6.1975.)

Osnivač Opusa Dei rođen je u Barbastru 9. siječnja 1902. godine i bio je jedno od šestero djece Joséa i Dolores. Obrazovanje je započeo kod pijarista, katoličkog reda koji je utemeljio sv. Josip Kalesencije. Otac mu se bavio tekstilom, a kada je tvornica propala obitelj napušta Barbastro i seli se u Logroño, gdje i započinje Escrivin interes za vjeru i kršćanstvo općenito. Tada šesnaestogodišnji, budući osnivač Opusa Dei, šetao je ulicama Logroña i u snijegu ugledao tragove nekog bosonogog karmelićanina. Bilo je to dovoljno da mladi Josemaría postane uvjeren kako Bog šalje jasnu poruku i želju da mu osobno služi. Deset godina kasnije u Madridu, Escrivá dobiva novo nadahnuće, ovaj puta u obliku vizije. Taj je događaj bio presudan u njegovoj odluci da ustanovi duhovnu organizaciju u kojoj neće biti samo svećenici i osobe direktno involvirane u Crkvu već i svi oni kojima vjera i služenje Bogu nije životni poziv ili zanimanje. Zahvaljujući toj viziji koja se dogodila 2. listopada 1928. godine, postavljeni su temelji vjerske organizacije koja je danas osobna prelatura Katoličke crkve.

JOSEMARIA ESCRIVA de BALAGUER

Između pronalaska tragova u snijegu i osnutka Opusa Dei, Escrivá se školovao u Logroñu i Zaragozi. Zaređen je 1925., a dvije godine kasnije odlazi u Madrid gdje svoju službu, uglavnom među siromašnim slojevima stanovništva obavlja sve do 1937., kada bježi iz glavnoga grada Španjolske. Naime, u međuvremenu je izbio Španjolski građanski rat (1936.-1939.), a velika većina tadašnjih članova Opusa Dei, pa i sam osnivač, stavila se na stranu generala Francisca Franca i njegovih nacionalista. Objašnjenje za svrstavanje na stranu prononsiranih fašista bilo je da suprotstavljena republikanska strana želi uništiti Crkvu i vjeru u Španjolskoj, iako je koalicija već spomenutih republikanaca i socijalista željela zapravo odvojiti Crkvu od države. Zanimljivo je da se danas ta epizoda Escrivina života vrlo rijetko spominje kada njegov životopis predstavljaju sadašnji pripadnici organizacije.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata moć Opusa Dei je intenzivno počela rasti, a Escrivá 1946. odlazi u Italiju, gdje postaje doktor teologije. Godine 1948. u Rimu je utemeljio kolegij Svetoga križa, gdje su duhovnu naobrazbu stjecali samo muškarci, dok su istu priliku žene dobile 1953. osnivanjem Rimskog kolegija svete Marije. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća Escrivá putuje Europom i širi utjecaj svoje organizacije u mnogim europskim zemljama. Dvadeset godina kasnije učinio je to i izvan domicilnoga kontinenta, posebice u Južnoj Americi. Josemaría Escrivá za mnoge je i danas kontroverzna ličnost. Kao neosporni karizmatik okupio je mnoštvo sljedbenika, ali i protivnika. Mišljenja o njemu u najvećoj su mjeri dvije krajnosti. Za jedne je neupitna moralna i duhovna veličina i svetac, a za druge osoba poremećena uma koja je uživala u raskoši i druženju s osvjedočenim diktatorima. Umro je 26. lipnja 1975. u vili Tevere, rimskom sjedištu Opusa Dei, nakon pedeset godina svećeničkoga staža. Josemaría Escrivá beatificiran je 1992., a 6. listopada 2002. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim.

Oglasi