Oznake

, , ,

(1491.-1556.)

Godine 1491. u dvorcu Loyola na sjeveru španjolske rođen je Iñigo López, poznatiji kao Ignacije Loyolski, koji će tridesetak godina kasnije utemeljiti Družbu Isusovu, crkveni katolički red kolokvijalno i danas nazivan Isusovci. Ignacije potječe iz mnogobrojne baskijske plemićke obitelji čiji su posjedi pripadali kastiljskoj kruni. Već u ranoj mladosti, iako predodređen za službeničko zvanje, pokazuje avanturistički duh koji ga odvodi u vojnu službu. Kao perspektivan vojnik 1521. godine zatiče se u obrani Pamplone gdje jedva preživljava teško ranjavanje, te se vraća u obiteljski dvorac na oporavak. Tijekom rekonvalescencije, u nedostatku viteške literature, počinje čitati biografije svetaca i doživljava drastičnu preobrazbu u duhovnom smislu. Njegova konverzija i iznenada razvijena duboka religioznost odvode ga u benediktinski samostan Monserrat gdje zauvijek odbacuje oružje i odlučuje postati siromašan hodočasnik u potpunosti odan molitvi, Božjem pozivu, postu i brizi za bolesne, napuštene i umiruće. Ubrzo nakon obraćenja počinje pisati Duhovne vježbe, priručnik o tome kako svakodnevno živjeti vjeru i biti posvećen Bogu. Ta je knjižica postala svojevrsnim manifestom rimokatoličke duhovnosti i tradicije te isusovački vodič katoličkim vjernicima kroz njihove osobne živote, molitvu i spoznaju da je Bog svuda oko njih. Uvidjevši da mu nedostaje kvalitetno obrazovanje za obavljanje svećeničkog poziva, Loyola se počinje školovati.

IGNACIJE LOYOLA

Iako je to učinio relativno kasno, tek u svojim tridesetim godinama, otišao je u Barcelonu i Alcalu gdje studira filozofiju i klasične jezike. Naobrazbu nastavlja u Salamanki i zatim u Parizu, na čijem sveučilištu postaje doktor filozofije. U to vrijeme se upoznaje i počinje intenzivnije družiti sa Franjom Ksaverskim i Petrom Faberom. Njih trojica, uz još četvoricu prijatelja na blagdan Velike Gospe 1534. godine odlaze u kapelicu sv. Dionizija na Montmarteu i polažu zavjete. Svečanu misu predvodio je Faber koji je jedini među njima već bio svećenik. Tog je dana zapravo započelo djelovanje Družbe Isusove, makar će do službenog priznanja novog crkvenog reda proći još šest godina. Sljedeća postaja sedmorice isusovaca trebao je biti Jeruzalem, međutim zbog nemogućnosti da tamo otputuju, odlučili su otići u Rim i staviti se na raspolaganje papi. Iako je Katolička crkva u početku bila poprilično skeptična prema osnivanju još jednog reda pod njenom ingerencijom, papa Pavao III. ipak je 27. rujna 1540. i službeno priznao Družbu Isusovu, a Ignacije je, unatoč osobnom protivljenju, jednoglasno izabran za prvog generala reda. Loyola je za svećenika zaređen tri godine prije, a svoju je prvu misu služio na sâm Božić 1538. On i njegovi sljedbenici kroz čitavo su to vrijeme pomagali bolesnima, siročadi, prostitutkama, zatvorenicima i svima kojima je pomoć bilo koje vrste bila potrebna, te su posebno bili aktivni na područjima koja su bila kontaminirana kugom.

Ignacije Loyola umro je nakon duge bolesti 31. srpnja 1556. u Rimu. U trenutku njegove smrti isusovci su imali već više od tisuću sljedbenika. Beatificiran je 1609. godine za vrijeme pontifikata Pavla V., a svetim ga je 1622. proglasio papa Grgur XV.

Oglasi