Oznake

, , , , , , , ,

(23.2.1443.-6.4.1490.)

Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin gotovo je cijelu svoju vladavinu proveo ratujući, ali je usprkos tome uspio stvoriti respektabilno kraljevstvo, u svim segmentima dominantno u srednjoj Europi XV. stoljeća.

Rođen je 23. veljače 1443. godine u Koloszváru kao mlađi sin slavnoga Ivana Hunyadija i Elizabete Szilágyi, mađarske velikašice. Iako je zapravo bio potomak rumunjskih pastira, tijekom vremena postaje izuzetno cijenjeni vladar i državnik. Za kralja je izabran 24. siječnja 1458. i to ponajviše zahvaljujući nižem plemstvu koje je insistiralo da se na tron izabere domaći vladar, nasuprot pojedinim velikašima koji su zagovarali izbor njemačkog cara Fridrika III. Do Matijine je, međutim, službene krunidbe krunom sv. Stjepana došlo tek 29. ožujka 1464. jer je Fridrik iskazivao ozbiljne pretenzije na prijestolje Hrvatske i Ugarske, a i sama je kruna čitavo to vrijeme bila u njegovu posjedu. Na kraju su neugodnu situaciju obilježenu stalnim borbama hrvatsko-ugarski kralj i njemački car završili u srpnju 1463., potpisavši mir uz svesrdnu pomoć i posredovanje pape Pija II., kojemu rat dvojice vodećih europskih vladara zbog nadiruće turske opasnosti nije nimalo odgovarao. Došavši na vlast, Matija je proveo nepopularnu i bolnu financijsku reformu, koja je pogodila sve staleže. Uvođenje poreza, međutim, kompenzirano je na drugoj strani gdje je kralj proveo još jednu reformu, onu vojnu, ustrojivši snažnu i respektabilnu vojsku koja je uvijek brojila između sto pedeset i dvjesto tisuća ljudi. Njezin poseban segment bila je tzv. „crna četa“ ili „crna vojska“ na čelu sa zapovjednikom Johannom Haugwitzom.

MATIJA KORVIN

Ta je formacija imala oko šest tisuća odlično opremljenih, izvježbanih i dobro plaćenih ratnika, koji su kralju i njegovom kraljevstvu uvijek bili na raspolaganju. Korvin je posebno vodio računa o vojnicima, znajući da je jaka vojska jamac očuvanju kraljevstva. I on sam je imao popriličan vojnički dar koji je, nažalost, vrlo često morao dokazivati. Osim sa Fridrikom III. ratovao je i protiv češkog kralja Vladislava, Mlečana, Austrije te protiv Turaka, kojima je nakon pada Bosne uspio preoteti dio teritorija i 1463. osnovati Jajačku i Srebreničku banovinu, čime je zaustavio njihovo napredovanje i prodor u Slavoniju. Godine 1485. na čelu svoje vojske ulazi u Beč i osvaja prijestolnicu Habsburga, te se proglašava austrijskim vojvodom.

Uz financijske i vojne, tijekom vladavine je proveo i zakonodavno-upravne reforme. Njegova je država organizirana potpuno centralistički i kao takva je bila prva u srednjoj Europi. Vladao je autokratski, sâm donoseći zakone, a sabori su samo potvrđivali njegove odluke. Od svog je budimskog dvora učinio humanističko središte, te kao veliki poklonik znanosti i umjetnosti izdašno je pomagao njihov razvoj. U Budimu je osnovao i glasovitu „Bibliothecu Corvinianu“, knjižnicu u kojoj su bila pohranjena najznamenitija djela humanističkih znanosti, a od 1471. do 1490. godine prikupljeno je gotovo pet tisuća naslova iz svih znanstvenih područja.

Iako se ženio dva puta, zakonitih potomaka nije imao. Prva supruga Katarina, kći češkog kralja Jurja Podjebradskog, umrla je na porodu 1464. godine. Ponovno se oženio 1476., ovaj puta s Beatricom Aragonskom, kćeri napuljskog kralja Ferdinanda, ali ni u tom braku nije bilo djece. Imao je samo nezakonitog sina Ivana, rođenog iz prolazne veze sa Barbarom Edelpack. Ivan Korvin kasnije je postao slavonskim hercegom i hrvatskim banom, davši banskoj časti pravu vrijednost, shvaćajući veliki značaj hrvatskih banova u tim turbulentnim vremenima.

Kralj Matija je bio vrlo obrazovan čovjek. Govorio je latinski, njemački, češki, mađarski, slovački, talijanski i hrvatski jezik. Okružio se humanistima i učenim ljudima, među kojima je bio i veliki hrvatski diplomat, pjesnik, biskup i ban Ivan Česmički. U Matijino je vrijeme u Senju otvorena i prva tiskara, pa je Hrvatima kralj ostao u prilično pozitivnom sjećanju. Iako je ograničio vlast velikaških obitelji, posebno kada je Frankopanima 1469. uzeo Senj, nikada nije dirao u nijednu hrvatsku povlasticu.

Kralj Matija Korvin umro je 6. travnja 1490. u Beču, a na hrvatsko-ugarskom ga je prijestolju naslijedio češki kralj Vladislav II. Jagelović.

Oglasi