Oznake

, , , , , , , , ,

(13.4.1519.-5.1.1589.)

U Firenci je 13. travnja 1519. u sedam sati ujutro rođena osoba koja će pedeset tri godine kasnije, kao francuska kraljica organizirati pokolj hugenota i u povijesti biti zapamćena kao jedna od najomraženijih vladarica uopće. Ta osoba bila je Katarina Marija Romula, poznatija kao Katarina Medici. Samo petnaest dana poslije njenog rođenja umire joj majka, a nedugo nakon nje i otac, vojvoda Lorenzo II. Medici. Smrću roditelja Katarina ostaje posljednji potomak u direktnoj lozi te kuće. Brigu o budućoj francuskoj kraljici preuzela je baka Alfonsina Orsini.

Svoj put prema francuskom prijestolju počela je kada se 28. listopada 1533. u katedrali u Marseilleu vjenčala s Henrikom de Valoisom, sinom kralja Franje I. Tri godine kasnije umire Henrik I., kraljev stariji sin i prijestolonasljednik, a kada je 1547. umro i stari francuski kralj Franjo I., dvadesetosmogodišnji Katarinin muž dolazi na prijestolje kao francuski vladar Henrik II. te Katarina postaje francuskom kraljicom. Godine 1543. Katarina rađa prvog od trojice kraljeva iz loze Valois, Franju II., zatim Karla IX. (1550.) i Henrika III. (1551.), a onda Margaretu i Françoisa vojvodu od Alençona i Anjoua. Dvanaest godina nakon što je postala kraljicom, Katarina Medici ostaje udovica. Naime, 10. srpnja 1559. umire Henrik II., a nasljeđuje ga najstariji sin Franjo II., koji se na prijestolju zadržao samo četrnaest mjeseci. Umro je 5. prosinca 1560., a da još nije navršio ni osamnaest godina.

Francuskim kraljem tada postaje mlađi Katarinin sin Karlo IX., a kako je imao tek deset godina, majka mu je imenovana regenticom kraljevstva. Oduvijek je željela da njena obitelj uspostavi što veću moć, pa je deset godina kasnije svog sina oženila s Elizabetom Austrijskom, mlađom kćerkom cara Maksimilijana II. Habsburškog. Svi koji su Katarinu okruživali morali su joj priznati da je imala smisla za rukovođenje i da je izuzetno autoritativno vladala. Ono što je ona najviše željela bilo je, imati nadzor nad svim i svima, a naročito je htjela imati neograničenu moć. Sve što je radila bilo je u interesu očuvanja krune. Te njene karakterne osobine posebno će doći do izražaja u događaju po kojemu je Katarina Medici zauvijek ostala zapamćena u povijesti. Bila je to Bartolomejska noć, užas koji se dogodio noću s 23. na 24. kolovoza 1572. Kada god se govori o Katarini Medici ne može se izbjeći spominjanje na tu veliku tragediju u noći sv. Bartolomeja koja je zapravo bila strahovita drama odigrana u tri dijela.

Prvi dio bila je tzv. “krvava svadba” Margarete Valois, Katarinine kćeri, i Henrika Navarskog. Ona je bila katolkinja, a on hugenot. Drugi dio bio je atentat na admirala Gasparda de Colignyja, inače vođu hugenota, a treći dio bio je sam pokolj francuskih protestanata te kobne noći. Hugenoti su bili pristalice reformacije u Francuskoj od 16. do 18. stoljeća i podržavali su učenje Jeana Calvina, francuskog kršćanskog vjerskog reformatora, koji se ogradio od katolicizma, tj. protestirao je protiv odluka Katoličke crkve. Iz toga je i izveden naziv protestanti.

Naime, admiral Coligny bio je savjetnik Karla IX., koji je na sve načine mladoga kralja pokušao pridobiti na stranu hugenota, tj. kalvinizma uopće. Koliko je u tome uspio, govori i činjenica da je upravo Karlo IX. svoju sestru Margaretu obećao Henriku Navarskom, jednom od protestantskih prvaka, pritom izjavivši: “… da Margaretu ne zaručuje samo za Henrika, nego je u njegovoj osobi daje svim francuskim hugenotima”. Svadba je zakazana za 18. kolovoza 1572. u Parizu i tada na scenu stupa Katarina, koja je u dogovoru sa vođama katolika – vojvodom Henrikom Guiseom i mladim princem Henrikom Valoisom – svatove odlučila iskoristiti za konačan obračun s hugenotima. Plan je bio da se odjednom riješi problem vjerskih sukoba između katolika i protestanata u Francuskoj. Znajući da će mladoženjini prijatelji – svi viđeniji hugenoti – doći u Pariz, pala je odluka da se problem riješi na najjednostavniji način kada će svi biti na okupu. Vjerojatno je u tome veliku ulogu odigrala i taština Katarine Medici, jer je bilo neshvatljivo da joj sin više sluša savjete heretika Colignyja nego vlastite majke.

Plan je uspješno zadržan u tajnosti, pa su hugenoti, ništa ne sluteći u velikom broju došli u Pariz na zakazano vjenčanje. Sada su na svoju stranu još samo trebali pridobiti mladoga kralja Karla IX. Taj su zadatak prepustili kraljici majci.

Međutim, Katarina danima nikako nije uspijevala razgovarati sa sinom, a uzvanici su se polako već počeli razilaziti. Kraljica i njezini suučesnici postali su uznemireni, a da im plan polako izmiče kontroli uvjerili su se kada je jedan od slugu Henrika Guisa, bez ičijeg znanja, pucao na Colignyja i 21. kolovoza ga lakše ranio. Iako su admiralovi prijatelji predosjećali da će se nešto dogoditi, Coligny ih nije slušao. Bio je potpuno uvjeren u naklonost Karla IX., koji je atentatom bio ogorčen i odmah je naredio istragu. Tada konačno Katarina razgovara sa sinom i uvjerava ga da hugenoti koji su bili na svadbi nisu u Parizu s dobrim namjerama, već kako bi proveli urotu protiv njega i države. Karlo IX. povjerovao je majci.

KATARINA MEDICI

Što se dalje događalo vrlo je teško istinito rekonstruirati. Postoji puno verzija zasnovanih na različitim povijesnim izvorima, koji su nepouzdani iz jednostavnog razloga što su previše subjektivni. Naime, oni koji su opisivali događaje od 21. do 24. kolovoza 1572., uglavnom su bili ili na strani katolika ili na strani hugenota, pa su u različitim verzijama odgovornost svaljivali na protivnike. Uglavnom, kada je Karlo IX. prihvatio majčine sugestije, pokolj je mogao početi. U samo toj jednoj noći od 23. na 24. kolovoza 1572. u Parizu je ubijeno više od 3.000 hugenota. Nitko nije pošteđen, a što je najgore, mnogi su se francuski gradovi ugledali na pariški primjer te je sukladno tome rastao i broj žrtava. Različiti povijesni izvori, opet vrlo nepouzdani, govore između 10.000 i 100.000 ubijenih. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini, pa se može zaključiti da je bilo između 40 i 50 tisuća žrtava, a među njima i admiral Gaspard de Coligny.

Henrik Navarski preživio je pokolj jer je bio član kraljevske obitelji, a kasnije je prešao na katoličanstvo. Kao Henrik IV. 1589. postao je i francuskim kraljem, a iste je godine Nanteskim ediktom dao vjersku slobodu hugenotima. Na kraju ga je 14. svibnja 1610. ubio katolički vjerski fanatik Ravaillac.

Karlo IX. nakon pokolja slavljen je u cijeloj katoličkoj Europi kao junak koji je porazio heretike. Ipak, glavni organizator i krivac za masakr zauvijek je ostala Katarina Medici. Očito je majčin utjecaj na mladoga kralja bio velik s obzirom da je njegovo prihvaćanje Colignyja za savjetnika u stvarnosti bio pokušaj da se riješi tog utjecaja. Na kraju je ipak pobjednica bila kraljica majka. Francuski kralj Karlo IX. umro je
30. svibnja 1574., ne navršivši 25 godina života. Naslijedio ga je brat i najmlađi Katarinin sin, Henrik III. Katarina je kasnije opisivana kao osoba bez osjećaja za bilo što osim za vlast, bez skrupula, bez ikakve grižnje savjesti. O njoj najbolje govori i sama Bartolomejska noć. Vjenčanje vlastite kćeri iskoristila je za masovno ubojstvo i po tome se pamti. Veliki Nostradamus za nju je rekao: “Ona bi mogla biti mnogo zanimljivija prijateljica, netko s kime bi se zaista moglo i izmjenjivati misli, da nije bilo njezinog položaja”.

Katarina Medici, francuska kraljica, umrla je u Bloisu 5. siječnja 1589. godine.

Oglasi