Oznake

, , , ,

(1.5.1620.-18.11.1664.)

Nikola Zrinski, praunuk slavnoga Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog te sin hrvatskog ratnika Jurja i Magdalene Széchy, rođen je 1. svibnja 1620. u Čakovcu. Otac mu je umro kada je Nikola imao šest godina, a kako mu se majka Magdalena ponovno udala, brigu o njemu i mlađem bratu Petru preuzeli su skrbnici. Obojica braće od djetinjstva bivaju suočeni s ratnim okružjem i borbama protiv Turaka, koje su u to vrijeme bile vrlo intenzivne, pa nije čudno njihovo kasnije zanimanje za vojne znanosti.

Kada je Nikoli bilo deset godina odlazi u Graz, gdje boraveći u isusovačkom odgajalištu, završava humanističke znanosti, a četiri godine kasnije u Trnavi i retoriku. Nakon sedam godina izbivanja vratio se u domovinu i odmah priključio borbi protiv Turaka.

Prvi se puta vjenčao 17. rujna 1645. s Euzebijom Drašković, kćerkom grofa Gašpara. Nakon šest godina braka, u kojemu nisu imali djece, supruga mu je umrla te se Nikola 30. travnja 1652. ponovno ženi, ovaj put u Beču s barunicom Sofijom Löbl.

Car i kralj Ferdinand III. Habsburški u prosincu 1647. imenuje Nikolu hrvatskim banom, ali zbog niza okolnosti u tu je čast uveden tek 14. siječnja 1649. u Varaždinu. Banovanje Zrinskoga bilo je obilježeno neprestanim bitkama protiv turske vojske, ali i bunama koje su izbijale u Hrvatskoj. Dok je prema Turcima bio nemilosrdan, domaće je pobune pokušavao riješiti pregovorima, što su mu mnogi zamjerali tražeći da ih odlučno suzbije silom oružja.

NIKOLA ZRINSKI

U kolovozu 1664. vojska cara i kralja Leopolda I., koji je na hrvatsko-ugarskom prijestolju naslijedio Ferdinanda III., porazila je tursku vojsku kod sv. Godharda. Usprkos velikoj pobjedi, Leopold s Turcima potpisuje teško objašnjiv mir u Vašvaru. U tom je sporazumu, naime, stajalo da poraženi mogu zadržati sve teritorije koje su imali i prije rata, što je izazvalo nezadovoljstvo kako hrvatskih tako i ugarskih velikaša. Oni su taj dokument u potpunosti odbacili te se, pod vodstvom Nikole Zrinskog, odlučili udružiti i pobuniti protiv vlasti u Beču.

Tri mjeseca kasnije, međutim, Nikola više nije bio živ. Poginuo je 18. studenog 1664. godine u Kuršanečkom lugu kod Čakovca, u jednom bezazlenom lovu, pod vrlo čudnim i nikada razjašnjenim okolnostima. Navodno ga je ubio podivljali ranjeni vepar, ali se odmah nakon njegove smrti dalo naslutiti da je u tu neobjašnjivu pogibiju duboko umiješan bečki Dvor.

U braku sa Sofijom Marijom Löbl imao je kćer i sina Adama, koji je također pod sumnjivim okolnostima poginuo kao austrijski časnik 19. kolovoza 1691. u bitci kod Slankamena.

Hrvatski ban Nikola Zrinski nije cijenjen samo kao ratnik i političar. Bio je intelektualac sklon književnosti, posebno talijanskoj, govorio je mađarski, turski, talijanski, latinski i njemački jezik. Kao pjesnik u Beču je objavio zbirku „Jadranskoga mora sirena“ u koju je uvršten i opis bitke za Siget, junačka pogibija njegova pradjeda Nikole Šubića Zrinskog, pod naslovom „Sigetska propast“.

 

Oglasi