Oznake

, , ,

(2.5.1729.-17.11.1796.)  

Katarina II. Ruska rođena je 2. svibnja 1729. u gradu Szczecinu, današnja Poljska, kao njemačka kneginja Sophie Frederike Auguste von Anhalt-Zerbst. Otac joj je bio princ i pruski general Christian August von Anhalt-Zerbst, a majka njemačka plemkinja Johanna Holstein- Gottorp.

Njezin put do ruskoga trona počeo je na inicijativu tada aktualne carice Elizabete, koja je svog nećaka Petra imenovala nasljednikom prijestolja i za suprugu mu izabrala mladu i simpatičnu Sophie. Brak je sklopljen 1745., godinu dana nakon što je buduća vladarica prešla na pravoslavlje, čemu se njezin otac izričito protivio. Prilikom tog čina Sophie je, prema tradiciji, promijenila ime i postala Katarina Aleksejevna.

Razlike između supružnika brzo su izašle na površinu. Petar je emotivno, psihički, intelektualno i intuitivno bio potpuno inferioran Katarini, provodeći vrijeme u razmještanju vojnika-igračaka ili – uglavnom neuspješno – prilazeći svakoj ženi na dvoru. Brakom konsternirana Katarina posvetila se čitanju filozofske literature, a posebno djelima Platona i Voltairea, s kojim je kasnije godinama vodila korespondenciju i smatrala se njegovom prosvijetljenom učenicom. Tek nakon devet godina zajedničkoga života s Petrom, Katarina je 20. rujna 1754. rodila sina Pavla. Majci nije bilo dopušteno vidjeti ga šest mjeseci, jer je potpunu brigu o budućem prijestolonasljedniku preuzela carica Elizabeta.

Nakon njene smrti 1761., Petar je i službeno stupio na prijestolje. Međutim, vladavina nije trajala dugo, jer je već sredinom 1762. ubijen u uroti, koju je navodno organizirao Katarinin dugogodišnji ljubavnik Grigorij Orlov. Stupanjem na vlast pokušala je Rusiju učiniti prosperitetnom i sretnom zemljom. U tome je samo djelomično uspjela, ali je zato na području vanjske politike napravila toliko da su je kasnije s pravom prozvali Velikom. U tri podjele Poljske osvojila je većinu te zemlje, a u ratu protiv Turaka priključila je carstvu Azov, te Krim sa čitavom sjevernom obalom Crnog mora i tako Rusiju uzdigla do baltičke, pa i europske velesile.

KATARINA II. VELIKA

Usprkos onome što je učinila za Rusiju, kroz svoju je vladavinu poznata postala najviše po svojim mnogobrojnim ljubavnicima. U tom je privatnom segmentu života imala vrlo burnih razdoblja. Iako su sve njezine ljubavne avanture teško nabrojive, među onima koji su ostavili najviše traga na Katarinine političke odluke, bili su već navedeni Grigorij Orlov, Stanislav Poniatowski – kojega je 1764. postavila za kralja Poljske – i posebno Grigorij Aleksandrovič Potemkin.

Katarina II. imala je, međutim, i niz drugih interesa. Otkupljujući knjige, zahvaljujući svojoj strasti za čitanjem, proširila je Carsku knjižnicu na nekoliko desetaka tisuća naslova, a  osnovala je i muzej Hermitage, jednu od najznačajnijih umjetničkih ustanova u svjetskim razmjerima. Izuzetno je voljela glazbu, pa se i sama okušala u pisanju opera, te u već poodmakloj dobi, stvaranju priča za djecu koje je prenosila unucima, a svoju veliku ljubav prema životinjama konkretizirala je ustanovljenjem prvog zoološkog vrta.

Pridjevom Velika mnogi su je željeli nazvati još za života, ali je ona to odlučno odbila rekavši da će o njenom djelu moći suditi tek nadolazeće generacije. Caričina povijesna uloga ocijenjena je kao izuzetno pozitivna, pa je i danas doživljavaju kao najplodonosnijeg ruskog vladara nakon Petra Velikog, kojega je i sama posebno poštivala.

Svoj put od mlade Sophie do Katarine II. Velike završila je u Carskojemu Selu, 17. studenog 1796., nakon trideset četiri godine provedene na ruskom carskom prijestolju.

 

Oglasi