Oznake

, , , , , , , ,

(9.6.1640.-5.5.1705.)

Sin Ferdinanda III. i infantkinje Marie Anne od Španjolske, hrvatsko-ugarski kralj od 1655., Leopold I. Habsburški rođen je 9. lipnja 1640. u Beču. Češki kralj postao je 1656., a njemačko-rimski car 1658. godine. Leopold je bio drugi Ferdinandov sin, pa je posljednje čemu se mogao nadati bila vladarska titula. Odgajan je i obrazovan za crkveno zvanje, ali kako je njegov stariji brat i nesuđeni prijestolonasljednik Ferdinand IV. 1654. umro od kozica, obveza upravljanja zemljama Habsburgovaca prešla je na mlađega Leopolda.

Izuzetno sramežljiv, zbog svoga gotovo grotesknoga izgleda, Leopold se uglavnom skrivao od ljudi. Zaostao u rastu, ispodprosječno nizak, sa polomljenim zubima kao posljedicom skorbuta, za Habsburgovce karakterističnih debelih usana i isturene donje vilice, kratkovidan, jednom riječju ružan, pojavom je izazivao uglavnom sažaljenje i podsmjeh. Ipak, bio je zdrav i jak, bavio se jahanjem i lovom, volio je knjige i glazbu, a i sâm se dosta uspješno okušao u komponiranju. Poticao je razvoj industrije te posebnu pažnju pridavao obrazovanju na svim razinama društva. Puno je vremena provodio u vrtu, a osobno je uzgojio i pojedine vrste biljaka. Sklonost cara i kralja prema kulturi i umjetnosti učinila je od Beča europsko kulturno središte.

LEOPOLD I. HABSBURŠKI

Leopold I. ženio se tri puta. Godine 1666. sklopio je prvi brak sa španjolskom infantkinjom Margaretom Mariom Theresiom. Imali su četvero djece, a kada je ona 1673. umrla, oženio je austrijsku nadvojvotkinju Claudiu Felicitas i s njom do njene smrti 1676. imao dvije kćeri. Treći i posljednji brak bio je onaj s falačkom groficom Eleonorom Magdalenom od Pfalz-Neuburga. Ona mu je od 1676. do 1690. godine rodila desetero djece, od kojih su dva sina – Josip I. i Karlo VI. – kasnije postali hrvatsko-ugarski kraljevi i njemačko-rimski carevi.

Gotovo kroz cijelo vrijeme svoje vladavine Leopold je vodio ratove, najviše protiv Turaka i tada vrlo agresivnog francuskog kralja Luja XIV. S Turcima je 1664. potpisao mir u Vašvaru, vrlo nepovoljan, čime je gotovo sve što je na bojnom polju osvojio na papiru vratio turskim osvajačima. Bio je to izravan povod za pobunu hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Habsburške Monarhije i začetak Zrinsko-Frankopanske urote, koju je ugušio i time direktno utjecao na uništenje dvije najmoćnije hrvatske obitelji. Za razliku od vašvarskog, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. zaustavio je turska osvajanja jugioistoka Europe.

Leopold se smatrao apsolutnim suverenom. Savjete svojih ministara i vojnih zapovjednika rijetko je slušao. Bio je nepopustljiv, sa vrlo niskim pragom tolerancije, posebno prema vjernicima-protestantima. Iako se nije volio previše eksponirati, u društvu je znao biti zanimljiv i šarmantan.

Umro je u Beču, 5. svibnja 1705., a na prijestolju ga je naslijedio sin Josip I.

Oglasi