Oznake

, , , , , , , ,

(8.12.1542.-8.2.1578.)

Marija Stuart imala je samo šest dana kad je 14. prosinca 1542. proklamirana u kraljicu Škotske. Rođena je u Linlithgow Palaceu 8.12.1542. kao kći škotskog kralja Jakova V. i njegove druge žene Marije de Guise, Francuskinje iz ugledne vojvodske obitelji. Kao dijete staro godinu dana obećana je za buduću suprugu Eduardu VI., jedinom sinu engleskog kralja Henrika VIII., ali je škotski parlament promptno na tu odluku stavio veto i do realizacije bračnog ugovora nikada nije došlo. Kada je Marija imala šest godina, na majčino inzistiranje odlazi iz Škotske na francuski dvor, koji je u ono vrijeme predstavljao oličenje europskog aristokratskog sjaja, ljepote i raskoši. U Francuskoj je odgajana u rimokatoličkom duhu pod patronatom tadašnjeg francuskog kralja Henrika II. i njegove žene Katarine Medici. Nakon devet godina provedenih na dvoru, u travnju 1558. udaje se za francuskog prijestolonasljednika Franju II., najstarijeg sina Henrika i Katarine, ali brak nije dugo potrajao, jer već krajem 1560. francuski dofen umire od infekcije. Ubrzo nakon njegove smrti Marija Stuart poslije dvanaest godina napušta Francusku i sredinom kolovoza 1561. odlazi u Škotsku. Vrativši se u domovinu vrlo se teško mirila sa izuzetno naglašenim protufrancuskim raspoloženjem na koje je naišla, a vjerski podijeljena zemlja na protestante i katolike bila je svojevrsni šok za vladaricu odgajanu u strogo katoličkom duhovnom ozračju.

Godine 1565. ponovno se udaje, ovaj put za svog rođaka, lorda Henryja Stuarta Darnleya i 1566. rađa sina, budućeg škotskog kralja Jakova VI., koji će nakon smrti kraljice Elizabete I. naslijediti i englesko prijestolje kao Jakov I. Brak sa poprilično raskalašenim Darnleyem za Mariju je uskoro postao teret, kako u odnosu na podanike tako i njoj samoj, pa Henry početkom 1567. pogiba u misterioznoj eksploziji dinamita postavljenog ispod njegove spavaće sobe. Samo tri mjeseca nakon suprugove smrti škotska se kraljica udala za grofa Jamesa Hepburna Bothwella, inače glavnog osumnjičenog za pogibiju lorda Darnleya. Navodno su Marija i Bothwell zajedno odlučili maknuti nepouzdanog muža iz njezine blizine, pa iako je grof imao alibi za vrijeme kada se eksplozija dogodila, rijetko je tko povjerovao da nije angažirao svoje ljude kako bi Henry bio zauvijek sklonjen iz kraljičinog života.

MARIJA I. ŠKOTSKA

Svi ti događaji uzbunili su škotske protestantske lordove što je rezultiralo Marijinim prisilnim progonstvom u tvrđavu Lochleven i iznuđenom abdikacijom sa prijestolja u korist tada jednogodišnjeg sina Jakova VI. Razvlaštena kraljica uskoro iz jednog zatočeništva bježi u drugo, puno riskantnije i dugotrajnije. Naime, 1568. uspjela je pobjeći iz Lochlevena odlučivši se skloniti kod svoje sestrične, engleske kraljice Elizabete I. što je izazvalo konsternaciju i u Škotskoj i u Engleskoj. Elizabeta joj je odmah po dolasku ograničila slobodu kretanja i kontakata sa svim, naročito katoličkim prijateljima i poznanicima. Gotovo dvadeset godina Marija Stuart živjela je pod strogom prismotrom stalno se, po nalogu engleske kraljice, preseljavajući iz jedne utvrde u drugu. Iako su joj svi kontakti bili zabranjeni, čitavo je vrijeme bila pod sumnjom suučesništva u rimokatoličkim urotama, ali je Elizabeta uporno odbijala mnogobrojne zahtjeve za provođenjem istrage. Godine 1586. protestantsko povjerenstvo konačno je kraljici Engleske uspjelo dokazati Marijinu umiješanost u zavjeru engleskih katolika koje je predvodio Anthony Babington. Cilj je zavjerenika bio ubiti Elizabetu i na njeno ispražnjeno mjesto postaviti Mariju.

Suđenje bivšoj francuskoj i škotskoj kraljici te legitimnoj pretendentici na englesko i irsko prijestolje, započeto u kolovozu 1586., trajalo je nešto više od dva mjeseca. Marija Stuart proglašena je krivom za izdaju i osuđena na smrt. Početkom veljače 1587. engleska kraljica konačno je, nakon velike unutarnje borbe sa samom sobom i odgode od gotovo četiri mjeseca, potpisala smrtnu presudu. Elizabeta je kasnije često ponavljala kako Marijinu smrt nikada nije željela, pokušavši do krajnosti minimizirati svoju ulogu u njenom smaknuću.

Dana 8. veljače 1587. Marija I. Škotska s kraljevskim je dostojanstvom pristupila smaknuću, moleći se i ostajući do kraja postojana u svojoj katoličkoj vjeri. Tek je treći udarac krvnikove sjekire odrubio glavu škotskoj kraljici koja je na stratištu završila svoj pustolovan i po mnogočemu kontroverzan život. Odmah nakon smaknuća pokopana je u Peterboroughu, a 1612. godine njezin je sin, engleski i škotski kralj Jakov, prenio majčine posmrtne ostatke u kraljevsku grobnicu Westminsterske opatije.

 

„En ma fin est mon commencement“

(U mom je svršetku početak mog života)

                                  Marija I. Škotska

Oglasi