Oznake

, , , , ,

(23.11.1752.-16.12.1827.

MAKSIMILIJAN VRHOVAC

Jedan od začetnika narodnog preporoda u Hrvatskoj, Maksimilijan Vrhovac, rođen je u Karlovcu 23. studenog 1752. godine. Vojnički poziv zamijenio je studijem teologije i filozofije u Beču i Bologni. Nakon završetka školovanja obnašao je profesorski posao na Akademiji u Zagrebu i bio rektor zagrebačkog sjemeništa, sve dok ga car Josip II. Habsburški nije imenovao rektorom sjemeništa u Pešti. Tada Vrhovac zapravo započinje svoje političko djelovanje uključivši se u masonsku ložu Ugarske, gdje upoznaje osobe aktivne u mađarskom nacionalnom pokretu. Ta iskustva odlučio je prenijeti u Hrvatsku i to će biti početak njegovog društvenog djelovanja na svim poljima, od vjerskih preko kulturnih do političkih.

Maksimilijan Vrhovac je 1787. godine imenovan zagrebačkim biskupom i tada još više intenzivira svoj rad. U hrvatskoj povijesti već je bilo slučajeva da biskupija preuzme ulogu institucija koje su gubile utjecaj iz različitih razloga, a to se krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća u Hrvatskoj zaista i događalo. Posebno se to odnosilo na slabljenje uloge Hrvatskog sabora, bana i hrvatskih županija. Vrhovac je vidio da Mađari nameću svoj jezik, čemu se odlučno suprotstavio te se borio da latinski ostane službeni, istovremeno potičući narod da se što više koristi hrvatskim i propagira ga u svakodnevnom životu kroz pismo i govor.

Iz tog je razloga godine 1794. u Zagrebu osnovao tiskaru, a većina materijala koji je iz nje izašao bio je na hrvatskom, tj. “ilirskom” jeziku. Međutim, zagrebački je biskup znao da tiskara neće biti jedina prepreka mađarizaciji i germanizaciji, pa 1813. od svećenika i naroda traži da se uključe u skupljanje starih knjiga, rukopisa, narodnih poslovica i pjesama. Naravno da je i on sam bio vrlo aktivan u tom poslu, pa je iz Pešte, Beča i Venecije nabavio veliki broj starih knjiga neprocjenjive vrijednosti, uključivši ih u fond svoje knjižnice, koju posredstvom Hrvatskog sabora otvara javnosti. Osim rada na kulturnoj i duhovnoj obnovi hrvatskog naroda, biskup Maksimilijan Vrhovac kao veliki domoljub počinje borbu za ujedinjenje hrvatskih zemalja, što će 1832. grof Janko Drašković zastupati u svojoj “Disertaciji”, prvom pravom političkom programu Ilirskog pokreta. U tu svrhu pokreće gradnju ceste od Karlovca do Rijeke, kako bi Panonska Hrvatska i Dalmacija bile što bolje povezane.

Biskup Vrhovac također je zaslužan što je u to vrijeme Zagreb postao kulturno i političko središte Hrvatske. U svom je biskupskom dvoru okupljao slikare, književnike, profesore, glumce i glazbenike, a sve zbog društvene promocije Zagreba i hrvatskih ljudi općenito.

Svoju humanost i nesebičnost Maksimilijan Vrhovac dokazao je financijskim ulaganjima u projekte kao što je prva javna bolnica u Zagrebu za čiju je izgradnju on osobno osigurao novac. Svoju ljubav za glazbu konkretizirao je 1827. godine osnivanjem Društva skladnoglasja za Hrvatsku, koje će 1925. postati Hrvatski glazbeni zavod. Sigurno najpoznatija inicijativa biskupa Vrhovca bila je uređenje parka na crkvenom zemljištu u Zagrebu, koji se i danas po njegovom imenu zove Maksimir. Neposredno prije smrti gradu je osigurao i izgradio sirotište za nezbrinutu djecu.

Zagrebački je biskup bio četrdeset godina. Za to je vrijeme puno učinio za grad u kojemu je živio i zemlju u kojoj je rođen. Njegova eksponiranost i angažman, međutim, donijeli su mu i puno problema. Tako je krajem XVIII. i u prvim godinama XIX. stoljeća stalno bio pod sumnjom da je mason povezan s urotnicima koji rade protiv vladarske kuće Habsburg. Uspio se osloboditi optužbi neprestano naglašavajući da su mu važni samo njegov životni poziv i dobrobit hrvatskog naroda.

Maksimilijan Vrhovac umro je od posljedica moždanog udara 16. prosinca 1827. godine u Zagrebu, gdje i danas počiva.

Oglasi