Oznake

, , ,

Deklaracija o pravima žene i građanke (1791.)

Majke, kćeri, sestre, predstavnice naroda, tražite da budete imenovane u Narodnu skupštinu. Ocjenjujući da su neznanje, zaborav i prezir prava žena, po sebi uzroci općih nesreća i korupcije vlasti, mora se, u jednoj svečanoj izjavi , odlučno izložiti prirodna, neotuđiva i od žena posvećena prava, da bi ta deklaracija stalno bila nazočna svim članovima društvenih tijela, podsjećajući ih neprestano na njihova prava i dužnosti, kako bi postupci vlasti žena i muškaraca, usporedivi u svakom trenu sa ciljevima cjelokupnog političkog uređenja, bili poštovaniji, i kako bi zahtjevi građana, ubuduće utemeljeni na jednostavnim i neospornim načelima, uvijek bili upravljeni održavanju uređenja, običaja i sreće svih.
Dosljedno tome, spol nadmoćniji u ljepoti kao i u hrabrosti, u majčinskim patnjama, utvrđuje i izjavljuje, u prisustvu i pod zaštitom Vrhovnog Bića, sljedeća prava žene i građanke:

Čl. 1. Žena se rađa i ostaje jednaka u pravima muškarcu. Društvene razlike mogu biti zasnovane samo na općoj koristi.

Čl. 2. Cilj svih političkih udruženja je očuvanje prirodnih i nezastarivih prava žene i muškarca. Ta su prava: sloboda, vlasništvo, sigurnosti posebno otpor tlačenju.

Čl. 3. Svaki suverenitet u bitnome počiva u narodu, koji je upravo zajednica žena i muškaraca. Nijedno tijelo, nijedan pojedinac, ne mogu obnašati vlast koja ne potječe neposredno odatle.

Čl. 4. Sloboda i pravda sastoje se u odricanju od svega što pripada drugome; tako izvršenje prirodnih prava žene ima ograničenje samo u vječnoj tiraniji muškarca nasuprot njoj; ta ograničenja trebaju biti preoblikovana zakonima prirode i razuma.

Čl. 5. Zakoni prirode i razuma zabranjuju sva štetna djelovanja u društvu: sve što nije zabranjeno tim zakonima, razboritim i božanskim, ne može biti priječeno, niti tko može biti prisiljen da čini to što njima nije određeno.

Čl. 6. Zakon treba biti izraz opće volje; sve građanke i građani trebaju pridonijeti, osobno ili preko svojih predstavnika, njegovom oblikovanju. Sve građanke i svi građani, koji se smatraju jednakima, trebaju imati jednak pristup svim javnim počastima, mjestima i poslovima, prema njihovim sposobnostima i nezavisno od drugih razlika, osim onih u njihovim vrlinama i njihovoj nadarenosti.

Čl. 7. Nijedna žena nije izuzeta; nju se optužuje, uhićuje i zatvara u slučajevima određenim zakonom. Tom strogom zakonu pokoravaju se žene jednako kao i muškarci.

Čl. 8. Zakon treba ustanoviti samo točne i očito nužne kazne i nitko ne može biti kažnjen izvan onoga što je snagom zakona uspostavljeno i prethodno oglašeno za prijestup i zakonski primjenjiv za žene.

Čl. 9. Svaka žena koja je proglašena krivom kažnjava se strogo po zakonu.

Čl. 10. Nitko ne smije biti uznemirivan zbog samih svojih osnovnih stavova, žena ima pravo da se popne na stratište; ona treba imati jednako pravo da se popne na govornicu; pod uvjetom da svojim nastupima ne remeti javni red uspostavljen zakonom.

Čl. 11. Slobodno saopćavanje misli i stavova je jedno o najdragocjenijih prava žene, budući da ta sloboda jamči legitimitet očeva spram djece. Svaka građanka može dakle slobodno reći, ja sam majka djeteta koje pripada vama, a da je jedna nekulturna predrasuda ne savlada prikrivajući istinu; uz odgovornost za zloporabu te slobode u slučajevima određenim zakonom.

Čl. 12. Jamstvo prava žene i građanke treba biti za neku višu korist; to jamstvo treba biti ustanovljeno zbog koristi svih, a ne zbog posebne koristi onih kojima je povjereno.

Čl. 13. Za održavanje javne sile i za troškove uprave, doprinosi žene i muškarca su jednaki; ona ima udio u svim obveznim radovima, u svim teškim poslovima; ona treba dakle imati isti udio u raspodjeli mjesta, poslova, služba, počasti i proizvodnje.

Čl. 14. Građanke i građani imaju pravo utvrditi, sami ili preko svojih predstavnika, nužnost javnih doprinosa. Građanke mogu pristati samo na dopuštanje jednake podjele, ne samo imetka, nego i javne uprave, i određivanje svote, osnovice, utjerivanje i trajanje poreza.

Čl. 15. Mnoštvo žena, povezana doprinosima s mnoštvom muškaraca, ima pravo zatražiti izvješće od svakog javnog službenika o njegovu radu.

Čl. 16. Nijedno društvo u kojem jamstvo prava nije osigurano, niti dioba vlasti određena, nije ustavno; ustav je ništavan, ako većina pojedinaca koji sačinjavaju narod, nije sudjelovala u u njegovu sastavljanju.

Čl. 17. Svojine su je oba spola zajedničke ili odvojene; one su za svakoga nepovredivo i sveto pravo; nitko ih ne može biti lišen kao istinske prirodne baštine, osim kada to javna korist, zakonski utvrđena, očito zahtijeva uz uvjet pravedne i predviđene odštete.

Ženo, probudi se; u cijelom se svemiru čuje zvono razuma; utvrdi svoja prava. Moćno carstvo prirode nije više opkoljeno predrasudama, fanatizmom, praznovjerjem i lažima. Plamen istine je raspršio sve oblake gluposti i nasilnog prisvajanja. Muškarac rob umnožio je svoje snage, imao je potrebu da pribjegne tvojima da bi razbio okove. Postavši slobodan, postao je nepravedan prema svojoj družici. O Žene!
DEKLARACIJA O PRAVIMA ŽENA

Oglasi